__MirroR__

Prolazim kroz vrata. Uskacem u maglu, koja mi pece lice, tek predpostavljajući snijeg koji dolazi (trkom, predpostavljam)...
Ah da, zima... Kraj ljetnih cari (koje su djelomicno produzile i u jesen).
Doci ce zima, a za njom i proljece koje ce sa sobom donijeti i kvadrat mojih dilema.. Naravno, ja se sad nalazim na zivotnoj prekretnici. 'Odluci za cijeli zivot'.
Zeljela bih da to mogu rijesiti surovoscu kojom inace rijesavam stvari (koje se drugim ne daju rijesiti). Ali ne mogu. Bojim se da ce ipak ona druga sila biti surovija.
S druge strane, mislim da to ipak shvatam preozbiljno, da se u svakom trenutku moze desiti bilosto sto bi pokvarilo dugogodisnje planove.

A onda dolazi nova prekretnica, pa ona poslije nje, i onda ona neocakivana i onda.... da ne nabrajam; mnoge prekretnice. Šta ces uraditi kad dodje nova??

Odgovor je jasan, osloni se na Allaha... Jedino tako ce tvoje brige biti, ne smanjene, nego izbrisane.


To je moj plan! Sta ces ti uraditi sa svojim zivotom?!

Voljela sam, i volim!
Bivala sam, i svaki dan iznova bivam razocarana...Od strane ljudi!
Razocarenje, obicno, zaljevam suzama...Koje peku! Dopiru do dna duse i ostavljaju oziljak, dubok...

Ali bila sam svjedok ljubavi koja NIKADA ne boli...Ljubavi koja osvjezava dusu. Ljubavi zbog koje iz misli brises ono ruzno, zbog koje se suze liju, suze koje lijece... Suze koje volim!
Ljubavi zbog koje volis sve ostalo... To je ljubav prema Bogu- sretna ljubav!
Tu je i jedna ljubav koja je plod ove velike ljubavi! To je ljubav zbog Boga. To je ljubav koja stvara neraskidivu vezu, a ta veza je ne raskidiva, upravo, zbog razloga ljubavi u kojoj nastaje!
Volimo se i budimo, zajedno, snazni...Budimo jedno!


p.s.
Molim Allaha da nasoj Emiri podari lijepi dzennet i da joj najvise stepene u njemu i da ju pridruzi najuzvisenijem drustvu!
Ona je ta koja je voljela i bila voljena radi Jednioga!

Kad si rodjen dvori Sama su obasjani...
Cijeli svijet je dobio dar, neprocjenjiv dar! Dobio je poruku, milost...Dosao si kao molost cijelom svijetu...Primjer, kakvog nikad prije i nikad poslije nije bilo, niti ce biti. Donijeo si Knjigu, Govor Gospodara svijetova. Savrseno objesnjenje svakog aspekta ljudskog zivota. I  nitko mi ne moze reci da postoji bolji primjer od tebe i onoga s cim si dosao!
Muhammed, Kur'an! Vi ste svijetlo moga zivota, Vi ste sva lijepota i svrha ovog svijeta, jer naredjujete dobro, pokoravenje Allahu, a odvracate od zla i nepokornosti Jedinom... Ti si povjerljivi, pouzdani! Tvoj je zivot primjer svakom tko je sposoban razmisljati.
UZOR!! Ljudi pored tebe traze covjeciji primjer, koji bi slijedili, a ispred sebe imaju ostavstine i dokaze o, definitivno, najvaznijoj osobi u povijesti svijeta. Najboljem primjeru milosti, mudrosti i ostroumnosti!
Volim tebe, volim ovo s cim si dosao, volim slusati o tebi, volim te spominjati.
VOLIM TE, o Muhammede! Salavat i selam neka je na tebe!

 Na polju fizike, postojala je teorija poznata kao – atomizam. Vjerovalo se da je atom najmanji dio materije, koji ne može biti dijeljiv. Ova teorija je bila zastupana od strane grčkih filozofa, a bila je poznata i Arapima.Arapska riječ za atom je ZERREH.A i nakon razvoja današnje nauke postalo je poznato da je atom, najmanji dio koji sadrži karakteristike elementa, ipak može dijeliti na još manje dijelove, na protone, elektrone itd. Neki ljudi misle da je Kur'an zastarjela knjiga, ali Kur'an govori o atomu, da je on najmanji dio elelmenta, ali kaže da atom NIJE NEDJELJIV.

U suri Sebe' poglavlje 34, ajet 3, Uzvišeni kaže:

„A nevjernici govore: -Čas oživljenja nam neće doći!- Reci: -Hoće, tako mi Gospodara moga, koji zna i ono što je skriveno, zasigurno će vam doći. – Njemu ne može ništa izmaći, ni jedan atom ni na nebesima ni na Zemlji, NI MANJE – NI VEĆE od toga...“

Tako Kur'an kaže da postoje stvari manje i veće od atoma. Eto, Kur'an nije zastarjeo. Kur'an je za sva vremena! 

Sličnu poruku Kur'an ponavlja u suri Junus, poglavlje 10, ajet 61.

„...ni koliko jedan atom, i ne postoji ništa , ni manje ni veće od toga, što nije u Knjizi jasnoj...“ 

Da, da!
Ja sam savrsena,
Moje tijelo je savrsenog oblika,
Nisam debela nit' mrsava.
Moje lice... Lijepo,
Sa sa nosem savrsenog oblika i velicine,
Rumeno bas onoliko koliko treba!
A oci, koje ce jednom...bar se nadam;
Krasiti bore,
Oznacavajuci godine iskustva!
I opet: SAVRSENA SAM!

A znate li zasto?
Reci cu vam; zato sto je to sve stvorio Gospodar svih gospodara... Stvorio i rekao da On covjeka stvara u najlijepsem (ob)liku. Ja sam (sebi) savrsena, jer znam da me je stvorio dovoljno sposobnom da Ga velicam, a je li covjeku ista drugo potrebno?! Meni nije, zato ne volim prigovoriti na svoj izgled...A na kraju krajeva on uopce nije bitan. Naravno, to je toliko puta receno da su to poceli uzimati za sprdnju ; a jeste! Vazno je ono unutra, ono sto krijemo i ono sto pokazujemo. Jer , , ipak On je taj koji ce nas ispitivati za ono sto smo radili...Za ono sto smo krili.
A sad kazem:

Moje nesavrsenstvo pokazuje se na milijun stvari!
Pogledi moji,
Mozda pak, mrznja, koju kad-kad osjecam,
Opravdano ili ne!
Ne, nisam savrsena,
zato sto sam, tad i tad, uznosito prosla pored prosijaka
Ne dajuci mu ni trenutak paznje!
Ne, ne volim sebe,
Zbog onog podvika na roditelja,
Ili bezvezne ljutnje na kojeg od njih...
I opet: NISAM SAVRSENA!

Boze oprosti, jer Ti covjeka stvaras onakvim kakav jeste, i dajes mu osobine, koje je on (ako su rune) duzan promjeniti.... A ja se slabo trudim!! Pa Ti mi oprosti...

Citala sam knjigu Amra Halida, 'Stopama Miljenika, s.a.v.s.'. Knjiga je jako dobra, toliko dobra da covjeka dotjera do suza... Izmedju ostalog procitala sam i to, da su dva ashaba razgovarala prije bitke, i jedan rece: 'Ja bih volio da se sukobim sa zestokim musrikom i da ga porazim, da ga ubijem!', drugi rece: 'A ja bih volio da se sukobim sa murikom i da ga ubijem, a nakon toga da se sukobim sa zescim od njega i da on mene ubije i onda mi RASPORI UTROBU I OTKINE OBA UHA I NOS!! Tako kad bih dosao pred svoga Gospodara, a on me upita zasto mi se to desilo, da ja mogu odgovoriti da je to sve radi Njega!'

Eh, sad pomislis tko bi takvo nesto pozelio, tko bi se toga uopce sjetio?! Ovaj ashab je zelio da bude vrijedan kod Allaha, da bude vrijedan Njegove paznje! Nitko od nas se nebi ni sjetio takvog necega, ni pomislio na to, jer se ne smatra normalnim! Donekle i nije...Ali kad pomislimo sta je ovaj ashab htio tom zeljom postici, mozda i ima smisla!
Nakon bitke su ovog ashaba nasli mrtvog, rasporene utrobe, i u njoj njegova dva uha i nos!

Takodjer sam citala da je u vrijeme Vladara pravovjernih zivio ashab koji je u bitci izgubio saku! Jednom je Vladar pozvao jednu skupinu ljudi na veceru, a medju njima je bio i ovaj ashab. Kada su se ovi primakeli jelu, on se odmakeo u cosak sobe. Vladar je to primjetio pa ga je pitao da li se on to stidi svoje ruke bez sake, on je odgovorio da da... Vladar pravovjernih je rekao:
"Tako mi Allaha, necu dirnuti ovu hranu dok je ti ne promjesas svojom rukom. Ja ne znam da je ijedan od nas ovdje, a da mu je jedan dio tjela vec u dzennetu!" (aludirajuci na saku koju je izgobio u bitci).
Danas je sveprisutna diskriminacija invalida (izmedju ostalih), na zalost ljudi se podsmjehuju, ne znajuci razlog, zasto je covjek invalid, a kamo li da obrati paznju na to da je vrlo moguce da i on postane istim!

O Boze moj!
Toliko se puta zalim zato sto nemam pravu boju mahrame uz komplet, a pri tome se ne sjetim da si mi Ti dao i to sto imam, da netko drugi nema ni obicnu majicu...
Toliko se puta zalim sto mi je krevet neudoban, a ne sjetim se da Si meni dao, a netko spava na kartonu!
Toliko puta, o Boze moj, placem sto moram uraditi svoju sobu, a Gospodaru, ne sjetim se da si Ti dao da ju imam, da netko zeli da uredi sebi sobicu, a NEMA!
Zalim se sto moram napraviti kruh da bi ga jela, a zaboravim da je to Tvoja blagodat, netko nema!!! NEMA...
Zalim se svaki dan sto mi nisi dao ono sto zelim u tom trenutku, a zaboravljam da si mi dao sve ostalo..!
Zaboravljam da si mi dao zivot i Uputu, zaboravljam da sam jedna od izabranih, jer sam tTvoj rob... Zaboravljam dati i udjeliti, a Ti si meni dao...
Boze, zalim se na svoje roditelje, a nekog su njegovi roditelji ostavili.

Gospodaru svih Svijetova, o Ti koji dajes i odutimas, o ti koji uputis koga hoces, a u zabludi ostavis koga hoces... Allahu moj, nedaj mi da ti budem nezahvalna, nepokorna, i Boze ne ostavi me u zabludi, a jednom si mi dao Uputu!

Evo me... Cudim se ljudima, opet. Najvise onima koji svojim rijecima (djelima) pokazuju koliko su daleko od postivanja drugog i samim tim imanja vlastite srece. Zar nije sreca imati mir?? Zar to nije sve sto covjeku treba? A ljudi...ljudi, pokusavajuci uznemiriti drugog sami sebe udaljavaju od sopstvenog mira i srece. To nikom ne treba, bar kad sam ja u pitanju; NE DOTICE ME TO!! Naravno dobro dosla je svaka dobronamjerna kritika... Vrijedjanje ne dolazi u obzir, jer u biti, samo trosite vrijeme...Jer, kao sto rekoh, takve osobe smatram samo zeljnim paznje. Tu sam dosla da bi razmjenila misljenja, poglede na svijet... A u nekoliko navrata mi se to desilo... Zao mi je sto nemaju svoj mir...

Jedna pobozna zena muslimanka upitana je koje ukrase koristi za svoje tijelo,
a ona je manirom istinskog mudraca odgovorila:

..."Za usne koristim istinu,
za glas zikr Allaha,
za oci obaranje pogleda,
za ruke dobrocinstvo,
za noge ustajnost na Allahovom putu,
za srce ljubav prema Allahu,
za razum mudrost za strast
(tj protiv strasti) iman i cvrsto vjerovanje"

Aaaahhhh...
Daleko od sebe, nekako kao da bjezim....Kao da nisam zadovoljna...Kao da mi nije dovoljno biti ja.
A ipak znam da je potpuno uredu biti ja, cak to ima i svoju car... Ali ne! Bjezim sama od sebe, u nepoznato, i cekam da me iza svakog kuta "safata" neka zvijer. Kao da mi nije dovoljno zivjeti u blagostanju koje mi daje ono "biti" ja...Znam da je daleko od neprihvatanja ljudi (biti ja), sto sam, izmedju ostalog, osjetila i ovdje, gdje nema promjena u mom razmisljanju, gdje ne sudim po tudjim, vec po svojim kriterijima, gdje ne gledam necijim tudjim ocima nego svojim!!
Hhh...Ne zelim, ali ipak to radim.  Pretvaram sama sebe u osobu koju ne poznajem, u neku daleku i hladnu, neku otudjenu i tersnu "osobu"..
Dovoljan je dokaz to sto kad uradim nesto, uopce neznam zasto sam to napravila...
A mozda...mozda ipak to jesam ja, mozda samo zelim da budem drukcija, neznam! Na meni ostaje da se ili promjenim ili da budem ono sto sam nekad "bila"...